Voljela bih da negdje postoji knjižica, pedesetak stranica, mali smo narod, u kojoj bi pisalo tko su hrvati. Za sve one koji žive u ovoj zemlji a ništa ne znaju o hrvatima.
Toliko godina je proslo od prvog pojavljivanja teksta, no i dalje izaziva burne reakcije…
Prenosimo lične stavove Vedrane Rudan
Hrvati su bića koja su se u svojoj povijesti uvijek najugodnije osjećala u moćnoj tuđoj guz*ci.
Austrijskoj, talijanskoj, mađarskoj, njemačkoj, američkoj a posebno u EU guzičet*ni.
Bar tako govore.
Iz jugoslavenske su izašli razarajući joj hemoroide i najzad postali “svoj na svome”.
Što su hrvati činili kad su krvave njuške izvukli iz jugoslavenske guz*ce? Sjeća li se itko? Da li nam je to problem?
Hrvati vjeruju u boga a ne vide što im rade popovi lopovi, hrvati su lizali cipele Tuđmanu, Titovom generalu koji je po Hrvatskoj sadio vrbe ali je pazio da se njegovi unuci na njima ne zanjišu, hrvati se tresu pred svakim tko bi im mogao razbiti zube a pjena im navre iz bijesnih usta kad pred sobom nanjuše nemoćne.
Smrt peder*ma! Ajmo na referendum! Glasajmo ZA! Glasajmo ZA! Glasajmo ZA! Da kojim slučajem u Hrvatskoj žive samo pederi Amerikanci hrvati bi istim bolesnim žarom glasali PROTIV. Doduše, u tom slučaju referenduma ne bi bilo.
Možda, možda su hrvati poput ostalih ljudskih bića, Nijemaca, Mađara, Francuza… Možda samo opet živimo u vremenu kad fašizam guta zemlju po zemlju, čovjeka po čovjeka.
Tanja Bošković: “Džaba vam silikoni, koga ćete uveriti, sebe u ogledalu, šta?“
Možda nema genetskih zločinaca. Možda. Ipak, kad bacim oko na povijest svoga naroda koje se ogromna većina građana ove zemlje ne stidi poželim svojoj unuci poslati poruku.
Mala, tvoja nona NIJE HRVATICA. I time se ponosi
